GiRl UnDeR ThE RaInBoW
11.06.2008., srijeda
Crni tramvaj.
|
Pogledom kroz prozor možeš lako zaključiti da je već odavno pao mrak. Jednim malim pokretom otključavaš ključanicu i izlaziš na prljave zagrebačke ulice, prožete samo uzvicima pijanih propalica. Zagreb je tvoj dom. Već drugim korakom ugaziš u lokvu. Mokra nogavica ti se ljepi uz nogu i stvara trnce hladnoće kroz cjelo tijelo. Pokušavaš se kontrolirati i tiho se na trenutak maknuti od svih. Ona već dobro poznata klaustrofobija u glavi te vodi na tramvajsku stanicu. Pogledaš u prljavi beton i sastaješ se sama sa sobom u odrazu vode. Raščupana kosa, upaljenje, umorne oči.. Ljudi ti stavarju mučninu. U grlu naglo osjetiš onaj gorkasti okus, ali na pažnja ti se preusmjeri na crnu sjenu s drugog kraja ulice. Škripanje kočnica po mokrim tračnicama ti probada uši. Počinješ vrištati. Tramvaj se zaustavi pred tobom otvorenih vrata. Poziva te na vožnju. Jesi li dovoljno hrabra, upitaš samu sebe. Naravno da ne, ali u trenutku sam dovoljno bez razumna, uvjeravaš se. Tromo se uspinješ vrluvadim stepenicama koje ti nestaju pod nogama. Pritisak te naglo ubaci unutra, vrata se treskom zatvaraju i tramvaj ubrza. Puzeći se uspinješ na stolicu i naslanjaš glavu na prozor. Sama sjediš u mračnom tramvaju koji se kreće bez vozaća. NIšta nije danas važno, detalji tako i tako nisu bitni, kažeš si. Kiša koja se teškim udarcem lomi po prozoru ima crveni odsjaj. Smiješ se i nikada se nisi ovako dobro i smireno osjećala. Tvoj dah ostavlja bijeli odsjaj na staklu. Pokušavaš prstom nacrtati srce, ali ti nikada nije išlo tako teško. ne uspijevaš ni iz osmog pokušaja. Zagreb te s druge strane prozora tužno gleda s mirisom potpune anarhije. Vozilo se odjednom treskom zaustavlja. Vrata se otvaraju, ali tebi to nije važno. Trenutno se svađaš sa svojim nogama. Tiho sjedam pored tebe. Primam te u naručje i mičem ti kosu s lica. Ljubim te i govorim da se sve kad tad riješi. Primam te za ruku i ti počinješ plakati. Žao ti je. Nećeš više, obećaješ. Napravila si krug s crnim tramvajem. Crni tramvaj kupi one koji se trebaju sresti samnom. Vidim da ti je sada žao. U trenutku već s olakšanjem izlaziš van na svojoj stanici i mašeš mi sva mokra od kiše. Ja se sada moram vratiti natrag. Dok ti opet ne zatrebam. Puno sreće i nade, šalje ti tvoja Savijest |
18.05.2008., nedjelja
Stay.
|
Ostaješ samnom. Nedam te sad više. Ne puštam. Ne puštam. Stvaraš mi inspiraciju. Stvaraš mi dojam da sam vrijedna. Stvaraš mi leptiriće u trbuhu. Come again and tell me Where you want to go What it means for me To be with you alone Close the door and No one has to know How we are Odvrtila sam već pogledani fim, i napravila mjesto u glavi u kojem pripadamo skupa. Ne ostvareni san sam pretvorila u stvarnost. Pripadamo skupa. Ne zanima me što zvijezde kažu. Među njima se krije jedna koja nas štiti od ostatka. Čuva ono što imamo. Voli nas. I am small but I am strong You see I'm just like you If you only knew That I'm just like you Mjesto iz kojeg ne smiješ izaći. Mjesto gdje te čuvam. Što je duže moguće. Volim te. Volim te. Ostani. Samnom. |
20.04.2008., nedjelja
personal jesus.
|
znam se izgubiti u vremenu i gledati situaciju s druge strane. znam te pogledati i shvatiti da nisi ono što sam mislila da jesi. znam ti uzeti ruku i shvatiti da je neželim pusiti ni pod koju cjenu. spektri boja u našim očima. loše vribracije koje te unište. moji postupci koji loše utječu na ostale. bad things. mjenjam se. iz osobe u biljku. iz biljke u jednostaničnog organizma. pračovjek. zahrđali umovi največih. lošelošelošeloše. ne tražim da shvatiš. tražim da se probudiš. želim te imati uz sebe. ali ne kao njega. shvatiš i meni je oprošteno. a meni nesmije biti oprošteno, previše sam zasrala. svejedno te volim. antika mog doba. miris tvoje majce. užitak. savršenstvo. meni je dosta. tvoje razočarano coktanje. nije važno, volimte. There'll be times When my crimes Will seem almost unforgivable I give in to sin Because you have to make this life liveable But when you think I've had enough From your sea of love I'll take more than another riverfull Yes, and I'll make it all worthwhile I'll make your heart smile kalendar. stara budilica. digitalni sat na desnoj strani ekrana. sve upučuje na jedno. vrijeme prolazi prebrzo za mene. vrijeme je ono što me guši. ali ne zadugo. ja imam moć koju ostali nemaju. mogu ga vratiti a mogu ga i pomaknuti. mogu se igrati s minutama i sekundama. s periodima koji mi ne pašu, s lošim razdobljem. ja upravljam danas. ili sutra? Domination's the name of the game In bed or in life They're both just the same Except in one you're fulfilled At the end of the day  a da? Let's play master and servant |
16.03.2008., nedjelja
I'm not sad.
|
I'm sad, not sorry, 'bout the way that things went fali mi dosta toga nekad. i svi moji postovi uglavnom se svode na isto. ponavljam ono što sam vam već rekla. i netko će me valjda slušati. sanjala sam te jučer. prošlo je dosta jelda? ali još uvijek me peće kada te se spomene. i još osječam trnce kad te vidim. sanjala sam i tvoj poljubac. prošlo je dosta ali ga se još sjećam. ne želim da više išta od toga znaš. nije uredu. But you always really knew, I just wanna be with you. loša loša sjećanja. zapravo, jedna od najljepših. ali loša za moje stanje. da si bar shvatio. sve bi bilo drugačije. da sam bar znala kako te sačuvat. With my head between my hands; I wouldn't have to feel like this If you'd only understand nisam mogla. ali nema veze. nadam se da češ nekad pomisliti na mene. onako usput.  Still can't recognize the way I feel Nothing of what you said to me was real. |
23.02.2008., subota
ej.daj dođi molim te.
|
okrečem se okolo.tražim nešto. tražim tebe. otišo si več.prebrzo. zar zbog mene? ili nečeg drugog. voljela bi da znam pravi odgovor i razlog. za mene si bio savršen. i više nego to. zato sad sama tu u sobi plačem za nečim što rijetko tko nađe. ali i tako brzo izgubi. ne znam sto da radim sa sobom na sto misli da bacim eto polako stvaram pjesmu o tebi gledam tvoje tijelo ludujem za njim i ponavljam u sebi samo jedno poljubi me pa mi prste u kosu uvuci i zagrli me poljubi me pa se privi tik uz mene i zapjevaj ako znas bilo sto zelim da se stisnem uz tebe da te milujem da ti sapucem na uho bisere da pricam o slobodi da se glupiram da ti kazem oh ti ludo jedina poljubi me pa mi prste u kosu uvuci i zagrli me poljubi me pa se privi tik uz mene i zapjevaj ako znas bilo sto nemogu priječi preko. |
02.02.2008., subota
kad ti nestaneš.
|
bilo nam je super još jučer.ali stvari se mjenjaju jelda?nekad nakon dugo vremena shvatiš da osoba kojoj si dao sve što imaš ipak nije ono za što se predstavljala. bilo bi puno lakše svima nama da si to pokazala prije. mi te volimo i cjenimo,s nama možeš raditi sve što hočeš,s nama možeš biti sve što hočeš. neželim pretpostavljati,nadam se samo da to nisi shvatila,a ne da si sve što smo imale odbacila jer si pokvarena. nadam se da rađe nisi nikad ni vidjela čisto što smo bile. vratit se ne možemo a i da možemo kako bi kad promijenili smo puteve ko kolosjeke vlakovi jednom u životu ekipa se naglo rastaje valjda to zovu odrastanje mi te volimo.i vjerujemo svemu što kažeš,zato jer smo uvijek tu kad nas zatrebaš. mi smo tvoje rame za plakanje,i ono što te drži dalje od sranja. cjenimo riječ prijateljstvo i stalno te živciramo samo zato što odlaziš. ja bi ponajviše htjela da ostaneš. da samovoljno odeš van s društvom koje če biti uz tebe od nula do 24,čak i ako to neželiš. ali onda,čak i kada izvedeš onu lošu glumu,a ja povjerujem jer još uvijek čuvam malo nade da če se sve vratiti na staro,uspiješ me dobiti. a kada sam več sigurna da je sve oke,ti prevrtiš film.to je zato što te volim,i zato jer ti slijepo vjerujem. svaki dan te vidim.ali imam osječaj da s tobom nemogu više pričati ko prije.izubile smo ono nešto. i htjela bi reči da smo obadvije krive,i da možemo podjeliti taj teret jer smo promjenile puteve i jer se više ne vidimo često. ali nemogu. kriva si zato što ne cjeniš ono što smo ti mi cure dale. i to je otužno i blijedno. Koliko toga je stalo sad među nas... kol'ko promijenili smo se, dal smo drukčiji danas, koliko stvari nas dijeli i razvaja... kako i kad se dogodila promjena rađe ideš s njima,rađe pričaš s njima,a nas se više ni ne potrudiš nazvat. a onda kad te čujem,očito moraš ič,zato što si dosad pričala s njima. za mene nemaš vremena. mogu zvučat ko da serem,i stalno te nervirat,ali nisam jedina. da malo otvoriš oči i vidiš što radiš.?nebi bilo loše. Kažu da mijenjam se Kažu «Nek', to dobro je!» Kažu svi su to već prošli sve i nekad teško je da teško je... Kažu da ne bojim se Kažu al to ne tješi me Kao, njima sve to lako je Dižem srednjak svijete – rađe ostajem dijete.  kad se sretnemo nešto nas vraća nazad, al šta's sad kad previše stvari se već promijenilo, pa ajd sad ti pričaj o nečemu, nađi zajedničku temu postalo je preteško pričat o bilo čemu |
28.01.2008., ponedjeljak
dumb.
|
I'm not like them But I can pretend The sun is gone But I have a light The day is done But I'm having fun I think I'm dumb. dosta mie. idem od vas. bok. |
24.01.2008., četvrtak
say what you want.i'm not buying it.
|
kad se sjednem na svoj krevet u svojoj sobi.pobjegnem od svijeta. i od njih. iako se jasno cuju.zidovi su takni. ignorirati je najlakse. otvore vrata,carolija nestaje. opet pripadam njima a ne sobi. opet se cuju svade i dernjava. opet sve ispocetka. dignem se.zatvorim vrata i lupim njima najace sto mogu,jer nadam se da ce tako shvatit sto ocu reci. sjednem se na krevet i ignoriranje opet pocinje. nekad to nije dovoljno. onda me drugi pitaju zasto sam tako djetinjasta,i zasto imam takav nagon za glupiranjem. kvragu al mi treba.ja tako i tako vise nisam ja,nego samo pokusavam biti,jer ocito sva moja zivcanoca za koju nekolicina zna,je pojela moju osobnost. imam kratke zivce,brzo planem,i to lose izgleda. ali ne kada sam u svojoj sobi.na svom krevetu. u zidovima sa cvjecem i mirom. tako je puno lakse nositi se s ostatkom. s njima. nekad ih stvarno volim. ali ne pripadam njima. hocu pocet disat. |
15.01.2008., utorak
.hopacupa.
osjecam leptirice u trbuhu al fakat.:D It's not the pale moon that excites me That thrills and delights me, oh no It's just the nearness of you It isn't your sweet conversation That brings this sensation, oh no It's just the nearness of you When you're in my arms and I feel you so close to me All my wildest dreams came true ohoh.sam da sve prode dobro^-^  AAAARRRRRRRRRRRWWWWWWWWWWW. najbolje cube na svijetu. |
01.01.2008., utorak
where soul meets body.
|
ima puno stvari koje bi htjela reci.i svaki put kada pocnem pisat ovo internetsko sranje koje mi sluzi za relaksaciju i izbacivanje nepotrebnih frustracija,izgubim inspiraciju.pogubim se na pola puta,nisam sigurna sta da kazem i dali bi bilo pametno izjasnit neke stvari. onda se osjecam slabo jer nisam rekla ono sto zelim,a ustalom ja to rijetko kad napravim. htjela bi,stvarno bi,vristati sto me muci i dati svima do znanja da sam ovih dana izgubljena. negdje duboko u svim svojim sranjima i pokusajima da se svidim drugima i da me zavole jer sam takva kakva jesam,djetinjasta i hiperaktivna,cak i kad mi nije dan,izgubila sam sebe. i kada odem van,i vidim hrpu ljudi koje volim vise od sebe,i do kojih mi je neizmjerno stalo,jer su moje drustvo i oni su ONO nesto sto me drzi preko tjedna da se ne raspuknem i da ne odem doma,da ne odjebem cijelu tu jebenu buducnost i rjesim se svih briga,zato sto znam da su tu i da ce mi s njima biti prekrasno ta dva dana u tjednu. i kada ti ljudi sjede tako bez zivota,i tope se u dosadi,nerade nista da je se rijese,a ja sam ta koja ima osmijeh na licu i pokusava ih oraspolozit i izvodi svasta samo da se vrate na staro. e KADA ne TI ljudi posalju u kurac zbog tog i nastave sa svojim jebenim monotonim ponasanjem koje me izjeda jer je svima dosadilo neprestano ispijanje kave i buljenje u prazno. i onda se hocu vratit na staro gdje su me cjenili jer sam stalno vesela i sretna,a ne sada gdje neki odredeni ljudi, za koje sam mislila da su mi prijatelji koji ce potrajat, gledaju na mene sviskoka i idem im na zivce jer nisam kao oni. i tako svaku vecer,pokusavam bit ono sto jesam i pokazat im da nije kul samo sjedit pit pivu, zapalit cigaretu i buljit u prazno ko da ti je zivot gotov,nego da je lijepo smijat se i tu i tamo biti dijete. naravno izdvajaju se osobe koje su kao ja,mozda ne toliko ali opet u njima opstaje taj djeciji duh, no i one su nekad nedostupne zbog svojiura i decka,a mozda ne i samo zbog toga. ali tu nema nista lose, jer su te osobe sada sretne na drugi nacin. onaj nacin kada osjecas leptirice i kada ti je svejedno gdje si i sta si,dok god imas tog nekog pored sebe. a ja se dugo nisam tako osjecala,i to mi jako fali.i znam da sam glupa sta pozurujem tu osobu da dode i da joj se svidim ali nemogu si pomoc.jer mi je dosta cekanja. i ja bih htjela bit zaljubljena,jer nisam navikla ne biti.a rijetko tko ce me u potpunosti shvatit. jer mi je stvarno dosta trcanja za onim koj me nece,i rade ce bit sa bilo kim nego samnom,jer sam ili predjetinjasta ili preosjetljiva.a da pogleda malo dalje od svog nosa mozda bi i shvatio neke stvari. nemam potrebu napravit sto i svi drugi.samo imam potrebu bit sretna kao prije i naci nekog ko me zasluzuje. i kome sam lijepa zbog onoga sto jesam. bolje mu je da brzo dode. jer mi treba SAD.ne sutra ne za mjesec dana. sad. bilo bi lijepo zapoceti novu godinu u dobrom raspolozenju. a ne ovako kako se ja sad osjecam. anyway,neka vama bude bolja. I want to live where soul meets body And let the sun wrap its arms around me And bathe my skin in water cool and cleansing And feel, feel what its like to be new And I do believe it’s true That there are roads left in both of our shoes But if the silence takes you Then I hope it takes me too So brown eyes I hold you near Cause you’re the only song I want to hear A melody softly soaring through my atmosphere Where soul meets body  EDIT. jesi dobro? nisam. a kaj ti je? neznam. aha nema veze.bok. znam kaj mi je,nemoj ic.ocu natrag tvoje prijateljstvo.zao mi je jer sam napravila nesto za sto ni neznam.zao mi je ako sam te povrijedila na bilo koji nacin,ili napravila nesto sto ti ne pase.zao mi je ako sam ti dosadila kao prijateljica iz isto nekog nepoznatog razloga.zao mi je sto nismo sto smo prije bili,jer sam ja nase prijateljstvo smatrala jako vaznim.ti si osoba kojoj sam mogla puno toga reci i koja je bila na mom popisu osoba "must be".a sad tog vise nema. oprosti ako sam te navela na bilo kakav nacin da se udaljis od mene i preokrenes ocima kada ulazim u kafic.da mi das pusu jer je to rutina,i jer svima dajes puse.i da prodes pored mene i opce se ne okrenes.da vrtis ocima kada ti se obracam i da me gledas kao nekog kretena. stvarno oprosti. wtf?ma daj bok. nepitaj. |
